Izvor:
22.04.2019 u 15:54
0

U EMISIJI „POSLE RUČKA“ OTKRILI SMO: Ko će odgovarati za zločine Albanaca na Kosovu? Kako obezbediti suživot Albanaca i Srba na Kosovu?

U današnjoj emisiji "Posle ručka", zajedno sa našim voditeljem, Vanjom Bulićem, bavimo se pitanjima koja su aktuelna u javnosti, a odnose se na žrtve na Kosovu i Methohiji.

Tema današnje emisije je : Ko će to odgovarati za zločine Albanaca na Kosovu? Kako obezbediti odgovarajući suživot Albanaca i Srba na Kosovu?

Na ova pitanja pokušaćemo da odgovorimo zajedno sa našim gostima: Stevanom Đurovićem, Svetozarom Todorovićem, Vićom Mitrović, Simom Spasićem i Snežanom Marković Zdravković.

Danas pričamo o bolnoj temi, ta tema je Kosovo. Ima jedno interesantno pitanje, ko će i da li će odgovarati za zločine Albanaca na Kosovu?

Rođen sam u okolini Peći.1998. godine sam bio na Kosovu i Metohiji. Kada pričamo o žrtvama, mi smo žrtve od rođenja. Servirane su tolike laži i neistine o srpskom zločinu.
Švarcarska je bila epicentar dešavanja šiptara na Kosovu. Fond koji je prikupljao novac od svih zaposlenih šiptara nalazio se u Cirihu. Nakon obuke u Albaniji, na obuku su išli u Švajcarsku. Švajcarska nije baš nevina u svoj toj priči.
826 žrtava je bilo više od kako su došle Međunarodne snage. Oni su bili nemi svedoci. Logori su prvo bili na Kosovu i Metohiji. Sve do 2002. oni su držali zarobljene i kidnapovane Srbe radi razmene. Onda su posle te zarobljene, prebacili u Albaniju
– istakao je Đurović.

Svetozar Todorović je dobrovoljac sa Košara. On nam u toku emisije govori o tome kako se rat odvijao na Košarima i na Karauli gde je on bio. Takođe, govori i o učešću Albanaca u ratu na teritoriji Kosova i Metohije.

Ja sam pre agresije krenuo dole, javio sam se u Đakovicu i uputili su me na Karaulu da budem komandir jednoj jedinici graničara. Imao sam prethodno ratno iskustvo, 90 sam bio u Bosni. .
Ja ne mislim da sam se uzalud borio. Treba da se zalažemo da svi borci stanu pod jedan barjak zarad istih ciljeva. Mi onog momenta kada počnemo da delimo žrtve, to je ona pogibije svih nas-
rekao je Todorović.

Od 1998. godine sam u ovoj tragediji i predstavljam žrtve civila. Mi smo sami u borbi. Sada su malo drugačije okolnosti. Ja sam danonoćno tražio pravdu za te žrtve. Ja se ponosim našom borbom, ovo je jedino multietničko udruženje. Mi smo objedinili žrtve. Jedino Srbija nema zakon o pravima civilnih žrtava. Udruženje stoji ispred prava porodica palih boraca.
Mi smo porodice kidnapovanih razočarali, jer nismo predočili njihovu tragediju. Ogorčeni smo na naše Tužilaštvo za ratne zločine. Mnoge porodice su se plašile da kažu imena kidnapera, jer su mislili da će pogoršati situaciju. Dok god mogu da dišem boriću se da albanski zločinci odgovaraju
– rekao je Spasić

Mi smo postojali kao Udruženje od 2000. godine, ali glas žrtava nije mogao da se čuje. Ja sam na žalost doživela to da mi je kidnapovan otac i brat od strica. Sudbinu brata i dalje ne znamo, a posmrtni ostaci su predati 2007. godine – kaže Zdravković.

Na pitanje voditelja da li se naslućivalo šta će se dogoditi posle rata na Kosovu i Metohiji, gospođa Zdravković odgovara:

Ne. Do zadnjeg momenta nisam pretpostavila da ću izaći iz svoje kuće. Mada, bile su naznake, tu su bile prve otmice, teroristički napadi…Naslućivalo je na nešto, ali mi smo živeli. Došlo je bombardovanje. Tih 78 dana prođe i brzo i sporo. Ono što je sledilo posle potpisivanje Sporazuma, to je bilo pakao. Ja sam izašla sa decom, roditelji su ostali da žive na Kosovu. To je samo trenutno, mislili smo. Odmah po mom odlasku, stigla je vest da je kidnapovan brat od strica. Juna 2000. godine, moj otac je došao kod mene. Odlučio je da se vrati, u povratku, u jutarnjim časovima kolona vozila, njih sačekuje kombi i golf i njega kidnapuju. Mi sedam godina nismo znali šta je sa njim. Da bi posle sedam godina dobili informaciju da su pronađeni njegovi posmrtni ostaci.Porodice su tada pitane koji datum smrti da stave – zabrinuto ističe Zdravković.

Gost današnje emisije je bio poslanik u Švajcarskoj, gospodin Vića Mitrović. On je pokušao da nam predoči kakav je život u multietničkoj Švajcarskoj. Kako doći do suživota ljudi različitih nacionalnosti i verskih pripadnosti.

Postoje informacije koje su dozirane, koje su uzete paušalno. Postoji jedan problem Švajcaraca, oni se pokušaju staviti na stranu žrtve, a Srbi nisu bili u početku predstavljeni kao žrtve. Ja živim u gradu gde živi 129 nacija. Živeći u Švajcarskoj uvek sam razmišljao kako je tamo došlo do suživota. Albanci mnogo bolje lobiraju nego mi. Ko je izneo izveštaje o Žutoj kući? Švajcarac! Izveštaj kao takav ima izuzetnu dimenziju, on treba da bude od koristi kako danas tako i u budućem periodu. Švajcarca to nije posebno zanimalo. U medijskoj blokadi, Švajcarci su videli slike kako su Albanci našpuštali Kosovo. Neko je uspeo bolje da svoj bol medijski iskoristi. Danas su Švajcarci shvatili da odnos između žrtve i dželata menja jako brzo – zaključio je Mitrović.

U današnjoj emisiji "Posle ručka" smo razgovarali o logorima koji su postojali na teritoriji Kosova i Metohije i Albanije. Takođe, čuli smo priče članova porodice kidnapovanih Srba. Najbitnije je ne zaboraviti žrtve koje su mučenički ubijane na teritoriji Kosova i Metohije!

Izvor: Happytv.rs
Foto: Arhiva

PREUZMITE MOBILNE APLIKACIJE

Gledajte “Happy” kablovske kanale i to: “Moje happy društvo”, “Moj happy život”, “Moja happy zemlja” i “Moja happy muzika”.

Program se emituje kod kablovskih operatera “IrisTV” i “Supernova”, a možete ih pronaći na sledećim kanalima: “Moje happy društvo” - IrisTV / 171 ; Supernova / 71 | “Moj happy život” - IrisTV / 172 ; Supernova / 72 | “Moja happy zemlja” - IrisTV / 173 ; Supernova / 73 | “Moja happy muzika” - IrisTV / 174 ; Supernova / 74

Ostavite komentar

Unesite pojam i stisnite enter