Izvor:
29.03.2017 u 19:56
0

TRANSFORMACIJA BIVŠEG KOŠARKAŠKOG ASA: Koturović biljkama leči ljude od alkohola i droge!

Sjajni centar koji je sa reprezentacijom Jugoslavije bio prvak Evrope 1995. i prvak sveta 2002. objašnjava da mu je ajahuaska, napitak šamana iz Amazonije, promenila pogled na život.

Zašto ste se povukli iz javnog života?

– Javna pažnja, osim što ugrožava privatnost, smeta i duhovnom razvoju skoro svake osobe jer se gubi i unutrašnji mir. Dovoljno sam velik i zapažen gde god da prođem, pa mi je i to suviše, a nisam gladan ličnog marketinga, naprotiv, zaobilazim gužve i medije. Verujem da čak nisam ni adekvatan sagovornik za vaš list.

Postoji li nešto zbog čega ste zažalili u karijeri?

– Bilo je i grešaka u koracima, ali i zlatnih medalja i velikog zadovoljstva i andrenalina. Sa dvadeset godina sam imao poziv za priliku da se dokažem i nametnem Čikago Bulsima. Tad nije bilo menadžera kao danas, pa sam prokockao šansu da igram zajedno sa najvećim sportistom svih vremena, Majklom Džordanom. Za utehu sam kasnije odigrao jednu utakmicu, ali protiv njega, susretao se sa njim par dana u jednom hotelu u Parizu gde smo sa svojim ekipama odseli, i na tome sam takođe zahvalan košarci.

Čime se trenutno bavite?

– Sport mi je usadio profesionalnu deformaciju da ako posao nije fizički, ne osećam da nešto i radim. Zato iz hobija vodim jake seanse tokom kojih se ljudi u procesu dubokog unutrašnjeg iskustva i čišćenja oslobađaju nagomilane emocije straha i njegovih nuspojava. Takođe i od poroka kao što su alkohol i najjače droge ili neki farmaceutski lekovi, i to u vrlo kratkom periodu od par dana. To sve podiže svest, pa čovek postaje usmereniji na pozitivan put sa vrednijim ciljem što ulepšava život.

Putovali ste u Južnu Ameriku. Zašto?

– Proveo sam neko vreme sa kuranderosima (iscelitelji) u Amazoniji Perua i karipskom delu Kolumbije. Interesuje me plemenito bilje. Izučavao sam naše, a za delovanje i upotrebu jedne vizionarske biljke iz drevne afričke kulture sam se ranije specijalno obučavao. Naravno, zanima me i južnoameričko bilje. Mislim da su mi ajahuaska, kao i mnoge druge biljke koje sam probao u Južnoj Americi pomogli da se oslobodim starih principa, otvorim srce više za ljubav i osećam život i ljude ispravnijim zapažanjem.

Planirate li neka slična putovanja?

– Voleo bih na leto da prođem pustinjom Meksika sa tamošnjim isceliteljima huičolesima i umesto hrane konzumiram pejote kaktus i tako obogatim svoj duh, iskustvo i konekciju sa prirodom. Želeo bih da mi se ukaže prilika da sretnem i šamane, najmoćnije ljude sibirskog duhovnog umeća.

Poželite li da se vratite u sport kao trener ili na neki drugi način?

– Ja sam nastavio da živim svoj život u većoj slobodi, čemu i težim. Uz košarku je bilo lepo dok nisam osetio želju da probam i neke nove izazove za mene, pa sam vremenom izgubio interesovanje za sport. Igranje jednostavno nisam mogao zameniti posmatranjem igre. Na silu da nešto radim ne mogu.

Pratite li rezultate srpskih reprezentacija i klubova i kako vam to izgleda?

– Odgledao sam dve utakmice reprezentacije na Olimpijskim igrama, a ponekad na internetu letimično pogledam izveštaj sa neke domaće, evropske i NBA utakmice. Dobro je da se evidentno vraćamo uspehu, možda i na sam vrh ponovo, bar što se tiče reprezentacije i ponekih već dokazanih igrača. Naša liga je siromašnija, nažalost, zbog takmičarskog sistema koji je nametnut, a domaći igrači se ne razvijaju dovoljno zbog već ustaljenog trenda dovođenja stranih igrača. To je pogubno.

Da li ste u kontaktu sa nekim od bivših saigrača?

– Sa nekima jesam, druge tek sretnem ponekad, treći žive tamo negde. Nisam onaj koji gaji telefonsko prijateljstvo radi eventualnih interesa. Bitno je ono po čemu smo se upamtili, ali i na kakvom smo putu danas. Pa kad se prilika, mogućnost i želja ukrste za druženje, kontakta će i biti.

Osvojili ste dve zlatne medalje sa našom reprezentacijom. Šta vam je najdraže iz tog perioda?

– Bio je to poprilično dug, lančani period uspešnih generacija sa snažnim individualcima, ali i kolektivom. Pamtim da se ekipom prožimala energija pobede u koju smo verovali čak i kad smo bili na sekund blizu izgubljene utakmice. Pomagali smo se na terenu kao braća što bi trebalo. Razna putovanja i druženja, onda jedna fina timska zabava kod Paspalja i dva najveća dočeka od našeg naroda u istoriji, uz slavlje, spontano, od aerodroma do Skupštine grada Beograda. Tad mi je to bilo veliko nadahnuće, a čast mi je i danas zbog toga što sam bio tu među najboljima.

Pre tri godine ste proveli tri meseca u zatvoru i Makedoniji zbog sumnje da ste vozili ukraden automobil. Kako ste podneli to?

– Srećom, ta tri meseca su brzo prošla. Tamo sam bio prinuđen da pokušavam da probudim u sebi veselo stanje jer se ni tuga ni bes ne isplate, pogotovo tamo negde u zarobljeništvu. Gledam na to kao na neobično loše iskustvo. Sudbina je u tom periodu trebalo malo da mi pojasni neke stvari.

Da li ste imali nekih neprijatnosti tamo?

– S obzirom da sam bio zatvorenik, bio sam skoro pa kao uvaženi gost. Naravno, to je bila samo uteha u takvom položaju i okruženju. Iako sam tamo odmorio glavu od ove kolektivne ludnice u kojoj smo svi zatočeni poslednjih godina, a koju pravi globalna politička scena, jedva sam čekao da ponovo izađem na slobodu.

informer.rs
Foto Facebook/dejan koturovic

PREUZMITE MOBILNE APLIKACIJE

Gledajte “Happy” kablovske kanale i to: “Moje happy društvo”, “Moj happy život”, “Moja happy zemlja” i “Moja happy muzika”.

Program se emituje kod kablovskih operatera “IrisTV” i “Supernova”, a možete ih pronaći na sledećim kanalima: “Moje happy društvo” - IrisTV / 171 ; Supernova / 71 | “Moj happy život” - IrisTV / 172 ; Supernova / 72 | “Moja happy zemlja” - IrisTV / 173 ; Supernova / 73 | “Moja happy muzika” - IrisTV / 174 ; Supernova / 74

Ostavite komentar

Unesite pojam i stisnite enter